Zagajička brda predstavljaju najviši deo Deliblatske peščare, a po mnogima i najlepši. Pogled sa njih pruža se desetinama, pa i stotinama kilometara sa svih strana. Vide se okolna mesta ali i po neko dalje mesto, Vršačke planine, južni Karpati, kao i voda Dunava u daljini. Ulaskom u zonu Zagajičkih brda, gde su peščane dine visoke više od 200 m, dobija se osećaj kao da ste u nekoj planinskoj oblasti, a ne u ravničarskoj peščari.

Zagajička brda skrivena su između velikog prostranstva Deliblatske peščare i njenog ruba kraj sela Zagajica. Upravo to je i najatraktivniji deo Banatske peščare, a do njega je moguće doći samo pešice i uz dobro poznavanje puteva. Ovaj prirodni fenomen se nalazi na samo 75 km od glavnog grada. Pristup je moguć iz tri pravca. Preporuke su dolazak na brda biciklom u duhu održivog turizma.

Zagajička brda koja izgledom podsećaju na loptaste bregove, zapravo su drevne peščane dine, delom šumovite a delom prekrivene stepskom vegetacijom. Ovi lesni oblici reljefa, obrasli stepskom vegetacijom, predstavljaju jedan od poslednjih sačuvanih stepskih predela u Vojvodini. Jedinstveni relikt pra-pejzaža Panonske nizije pre nego što su je progutale oranice.

Zanimljivo je da se na obroncima Zagajičkih brda i danas može videti trska.

Zagajička brda su, stanište najveće kolonije slepog kučeta u Evropi, a tu žive i druge zaštićene vrste.

Na najvišoj tački Zagajičkih brda nalazi se obeležje u vidu zidanog obeliska koji štiti tačku geodetskog premera iz vremena Austrougarske. Iako mnogi tvrde da je obelisk podignut za vreme Marije Terezije, s obzirom na čeličnu armaturu u betonskom postamentu, najsigurnije bi bilo datirati ga u početak 20. veka, verovatno neposredno pred izbijanje Prvog svetskog rata.

Uz obelisk je mnogo kasnije podignut i visoki meteorološki stub za merenje brzine vetra.